Krabuljni ples

Krabuljni ples

Da je Verdijev Krabuljni ples samo “ljubavna priča s političkom urotom u pozadini“, to bi joj svakako osiguralo početnu intrigantnost, ali svakako ne i popularnost kakvu joj je mogla dati samo glazbeno-scenska raskoš karakteristična za cijeli njegov opus kojega ovdje krase još i nedostižna elegancija, prozračnost i istančanost cjelokupne partiture. K tome, vječno isticanje činjenice da su ljudi rado zakrabuljeni, odnosno da se vješto skrivaju iza raličitih maski, na razini libreta omogućila je Verdiju da vješto varira i gradira temu izdaje kao pozadinsku ali dominantnu liniju koja vodi cijelu radnju. Jer, kao što je povodom Krabuljnog plesa već zapažano, ”u ovoj operi nema osobe koja ne bi izdaju nosila na svojim leđima. Kralj izdaje prijatelja jer zavede njegovu ženu, žena izdaje muža, jer se upustio u  nemoralnu vezu, prijatelj izdaje kralja, jer ga iz osvete želi ubiti”, no, povrh svega toga Verdi kao i uvijek traži i pronalazi načina da ljubavnu temu i temu izdaje, odnosno zavjereničku temu, kao dva leitmotiva cijele opere poveže i provede kao djelo koje unatoč stalnim i brojnim kontrastima ima svoju karakterističnu boju (tinta musicale) kojom jednako odišu i druge Verdijeve najuspjelije opere.

 

"Vrijeme nevremena", Verdijevo i naše
(zapis redatelja)

Naše vrijeme, ili ovaj trenutak kojeg živimo već dvije godine, nametnulo je i formu ove predstave. Mehanizmi stvarnosti redovito su jači od naših emocionalnih sklopova, što se posebno bolno potvrđuje u ovim pandemijskim godinama, naročito u kazalištu koje još opstaje i opstat će, jer ga ni jedno drugo iskustvo ne može zamijeniti, ma koliko bilo potpomognuto novim tehnologijama i virtualnim stvarnostima.

Motivi u libretu Krabuljnog plesa - vlast koja sluša samo lijepe vijesti, sukob zakonodavne i izvršne vlasti, politička urota motivirana osobnim interesima, gatare i čarobne biljke za zaborav, neostvariva ljubav, odanost i izdaja, sudbonosna ljubomora te glamurozni ples pod maskama i atentat, a sve u prilikama političke nestabilnosti – pružaju brojne mogućnosti za redateljsko igranje sa žanrovima i postmodernom estetikom. Uostalom, Verdi je to to sam činio pišući ovu operu i izazvao mnoge polemike. Predstava sadržava elemente prave opera seria, ali i satire, operete, čak i mjuzikla, s povremenim korištenjem estetika popularne, masovne kulture.

Iako su imena protagonista preuzeta iz „bostonske“ verzije, radnja naše predstave smještena je danas, u neku neimenovanu zemlju, a moguća je i u našem Splitu. Ova pandemija naučila je svijet da smo svi jednaki pred silama prirode, da preko noći možemo biti uskraćeni za sve što smo uzimali zdravo za gotovo, a mnogi su pri tom zaboravili da naša sloboda prestaje ondje gdje počinje sloboda drugoga. Informacije se izmjenjuju s dezinformacijama tako da postaju jednakopravne, kriteriji su nedosljedni, a neizvjesnost i nada svakodnevno potiru jedna drugu. Pokušali smo scenskim metaforama konkretizirati taj duh potpuno nestalnog i nesigurnog vremena, odnosno „vrijeme nevremena“.

Pitanja koja naš Krabuljni ples postavlja jesu: može li se platonski voljeti i može li ljubav opstati u svijetu koji je relativizirao svaku svoju vrijednost i načelo življenja?

Goran Golovko

Dirigent

Ivo Lipanović / Veton Marevci

Redatelj

Goran Golovko

Scenograf

Marin Gozze

Kostimograf

Mladen Radovniković

Zborovođa

Veton Marevci

Scenski pokret

Lev Šapošnikov

Oblikovatelj svjetla

Srđan Barbarić

Video

Darko Škrobonja

Izrada oglavlja Ankica Matijaš

Suradnica redatelja

Jelena Bosančić

Prijevod libreta Jasna Žarić

Koncertni majstor

Valter Lovričević

Korepetitorice

Ana Šabašov, Tetyana Borčagivska, Petra Filimonović

Inspicijenti

Mark Anton Gančević, Elza Tudor Gančević

Šaptačica

Irina Padovan

Snimatelj na pozornici Marin Renić