Uz nezaboravne hitove Nene Belana i legendarnih Đavola, ova kazališna priča pripovijeda se kao nostalgični jukebox musical premda će i ono vrijeme, kojega se mnogi sjećaju kao nekih boljih dana, podsjetiti i na danas aktualne probleme.

HNK Split vraća se ovom u nas zaboravljenom remek-djelu koje protokom vremena nimalo nije izgubilo na aktualnosti. Čak štoviše, kao da je predvidjelo duhovno osiromašenje suvremenog društva te treći val feminizma čije će postulate ovaj komad drsko izazvati. Takvo je Pinterovo kazalište – ono ne ugađa, već provocira, postavlja pitanja nudeći pritom mnoštvo odgovora čija će nas brutalna istina prestraviti. I tako čini već više od pola stoljeća.

Paralelni svjetovi, drama našeg najpopularnijeg i najizvođenijeg dramatičara Mira Gavrana, priča su o grupi ljudi koji prolaze kroz krizu srednjih godina i intimne turbulencije koje to iskustvo nosi.

Millerova Kušnja (u Hrvatskoj poznata kao Vještice iz Salema), spada u sam vrh američke dramaturgije dvadesetog stoljeća. Drama o povijesnom suđenju vješticama s kraja 17. stoljeća u Massachusettsu, Milleru je poslužila kao snažna alegorija o makartizmu, razdoblju progona političkih vještica u konzervativnoj Americi pedesetih godina dvadesetog stoljeća.

Jean-Baptiste Poquelin, koji će svom imenu kasnije dodati  Molière (1622-1673), najslavniji je francuski komediograf, uz Corneillea i Racinea i najvažniji predstavnik “zlatnog doba” francuske drame u 17. stoljeću. Umišljeni bolesnik (Le Malade imaginaire) njegovo je posljednje djelo. Veliki komediograf i glumac, nastupajući u naslovnoj ulozi Argana, u sarkastičnoj igri scenske sudbine srušio se na četvrtoj izvedbi predstave da bi ubrzo preminuo.

Nastala pri kraju pretprošle sezone, predstava Kroćenje goropadnice u režiji Ivana Plazibata odmah je poput meteora tresnula u splitski kulturni prostor i prouzročila očekivanu podijeljenost, pa i žestinu kojom se argumentiraju pozitivni i negativni dojmovi.

Marko Uvodić Splićanin amblematski je splitski autor koji je svojim živopisnim kronikama ovjekovječio, a velikim dijelom i kreirao ono što zovemo duh grada.

Tomislav Zajec, jedan od vodećih hrvatskih suvremenih dramatičara, u svojoj uzbudljivoj i virtuozno ispisanoj studiji odnosa unutar obitelji polazi od Čehovljeve Tri sestre, osmišljajući likove nalik trima sestrama i njihovu bratu te razvija originalnu, suvremenu dramu, nemilosrdnu u opisu duha vremena, ali istovremeno toplu i punu ljubavi prema vlastitim disfunkcionalnim licima. 

Dennis Kelly nedvojbeno je jedan od najtalentiranijih britanskih dramskih pisaca posljednjih desetljeća Riječ je o autoru koji se podjednako dobro snalazi pišući za TV serije (Utopia, 2013), velike West End musicale (Matilda, 2011), kao i komorne kazališne komade kakav je i Obitelj (Orphans, 2009). 

Trpka kritika engleskog društva s početka dvadestog stoljeća: bespoštedno, humorom prožeto pokazivanje i prokazivanje njegovih odnosa, licemjerja, grčeva, ali i topline, ljudskosti i sentimenta kroz romantičnu priču natopljenu pitanjima fonetike. Ili: Pigmalion G.B. Shawa, seli u Split.

Laponija je duhovita, šarmantna i oštroumna komedija katalonskih pisaca koja je svoju svjetsku premijeru imala u siječnju 2019. g. u Barceloni.

Datum premijere 12. prosinca 2019.

Urnebesna Tomićeva priča o obitelji Poskok, autoritativnom ocu i četvorici sinova izgubljenih u bespućima Dalmatinske Zagore iznimno je duhovit scenski predložak za odličnu komediju. Naime, najstariji sin sit je očevog terora, prljavog rublja i pure na sto načina, te život odlučuje promijeniti tako da se oženi. Od toga trenutka u macho svijetu obitelji Poskok vrijeme se mjeri po novom kalendaru.

Kako iskoristiti lik i djelo velikog barda, cijelu tu bujicu dramskih karaktera i radnji samo kao materijal, kao mjesto polaska iz kojeg se izmišlja glumačka igra, igra tijelom, a povremeno i duhom, a da se pritom ne opteretimo, zaustavimo i odustanemo zbog onoga što iz tog ponuđenog materijala zjapi poput snažne opomene spremne da nam potkresava krila, a to je ljepota i “legendarnost” Shakespeareova stiha?
 

Predstava Djeca recesije, stiže iz pera istaknutog pisca mlađe generacije Dina Pešuta, u koprodukciji s Kazalištem Marina Držića iz Dubrovnika, a u režiji Ivana Plazibata.

Kako iskoristiti lik i djelo velikog barda, cijelu tu bujicu dramskih karaktera i radnji samo kao materijal, kao mjesto polaska iz kojeg se izmišlja glumačka igra, igra tijelom, a povremeno i duhom, a da se pritom ne opteretimo, zaustavimo i odustanemo zbog onoga što iz tog ponuđenog materijala zjapi poput snažne opomene spremne da nam potkresava krila, a to je ljepota i “legendarnost” Shakespeareova stiha?