Ishodišni tekstovi predstave Fafarikul dvije su knjige autorice i prevoditeljice Đurđice Čilić, Fafarikul i Novi kraj. Te su knjige zbirke crtica fragmentarne kompozicije koje ispreplićući sjećanja, početke i krajeve jednog života vješto dohvaćaju i repove naših života. Fafarikul je zbirka sjećanja na djetinjstvo, odrastanje i zrelost, o svemu onome prisutnome u jednom životu što prepoznajemo kada i nije s nama izravno povezano. Fafarikul je i zbirka stranputica koje lutajući dovedu na pravi put, koje naizgled djeluju toliko nevažno, ali se trajno i važno urezuju u naše misli. Novi kraj, svojevrsni nastavak prve knjige, može se čitati i kao skica za duži prozni tekst u kojem se, između više prisutnih narativnih linija, ističe ona koja promatra odnos pripovjedačice i njezine mame. Autorica nas na jednostavan, topao i sjetan način, evocirajući njihov odnos, podsjeća da kraj života ne znači ujedno i kraj priče. Predstava Fafarikul, rasuti tekstualni predložak, dramaturški montira kao jedinstvenu linearnu priču koju nam pripovijedaju četiri unutarnja glasa. Sučeljenost i polifonost intimnog dramskog subjekta ocrtava nam mjesta dodirivanja geografskih, kulturoloških i identitetskih slojeva predloška.