U drami "Mačka na vrućem limenom krovu" iz 1955. godine, nagrađenoj Pulitzerovom nagradom, Tennessee Williams prikazuje sliku nehumnog, kapitalističkog društva koje se raspada, u kojem su laži privlačnije od istine, a u obitelji uronjenoj u egzistencijalnu krizu nesvjesne želje i potisnuta osjećanja izgovoraju se naglas. Stavljajući ovaj klasičan u suvremeno doba, pokušat ćemo odgovoriti na pitanje je li se i u kojoj mjeri društvo promijenilo u odnosu na 1955. godinu kada je ova drama napisana? Čini se da su dvadesete godine 21. stoljeća pravo vrijeme da se svjetonazori Williamsovog patrijarhalnog juga dovedu u pitanje. Univerzalne postulate kapitalizma do danas nismo uspjeli obuzdati. U novom neoliberalnom ruhu s novim intenzitetom kapitalizam i danas proždire svoju djecu. Ideja nam je ispitati do kojeg je resu individualne tragedije koje je Williams upisao u svoje likove danas moguće i na koji način. Može li danas brak bez nasljednika, kao u slučaju Maggie i Brick, zaista do te mjere ugroziti kapital obiteljskog nasljeđa? Kako se danas tumači motiv intimnog prijateljstva između Bricka i preminulog Skippera? Je li to bila samo naivna bromansa (bromance) ili nešto više od toga? I koliko uopće danas motiv seksualnosti u patrijarhalnom društvu može biti razarajući za jednu obitelj? Živimo li globalno danas svoj taj bogato opisani jug u dramama Tennessee Williamsa, to okrutno mjesto za pojedince, ili je taj jug danas okrutniji nego što je Williams ikada mogao zamisliti?
Jedan od velike američke dramske trojke (zajedno s Eugene O'Neallom i Arthurom Millerom) Tennessee Williams – rođen kao Thomas Lanier Williams III - (1911.-1983.), prvi je uspjeh ostvario u 33. godini s dramom Staklena menažerija. Slijedili su Tramvaj zvan čežnja (1947.), Mačka na vrućem limenom krovu (1955.), Slatka ptica mladosti (1959.) i Noć Iguane (1961.), danas klasici suvremenogkazališta. Pisao je kratke priče, poeziju, eseje i memoare, ali je najbolje upamćen ostao upravo po svojim (ranim) dramama.
Rođen u Mississippiju cijeli je život svoje teme pronalazio upravo u životu na konzervativnom jugu Amerike i u svojoj disfunkcionalnoj obitelji.Elia Kazan koji je režirao mnoge njegove dramske uspješnice u kazalištu i na filmu rekao je o njemu: „Sve iz njegova života je u njegovim dramama i sve u njegovim dramama je iz njegovog života“. Po nizu njegovih drama nastali su i uspješni filmovi, a dobio je i sve najvažnije dramske nagrade, od Pulitzera (dvaput) i New York Drama Critic's Circle (tri puta) do Tonyja, uz brojne druge.