Krabuljni ples

Krabuljni ples

Da je Verdijev Krabuljni ples samo “ljubavna priča s političkom urotom u pozadini“, to bi joj svakako osiguralo početnu intrigantnost, ali svakako ne i popularnost kakvu joj je mogla dati samo glazbeno-scenska raskoš karakteristična za cijeli njegov opus kojega ovdje krase još i nedostižna elegancija, prozračnost i istančanost cjelokupne partiture. K tome, vječno isticanje činjenice da su ljudi rado zakrabuljeni, odnosno da se vješto skrivaju iza raličitih maski, na razini libreta omogućila je Verdiju da vješto varira i gradira temu izdaje kao pozadinsku ali dominantnu liniju koja vodi cijelu radnju. Jer, kao što je povodom Krabuljnog plesa već zapažano, ”u ovoj operi nema osobe koja ne bi izdaju nosila na svojim leđima. Kralj izdaje prijatelja jer zavede njegovu ženu, žena izdaje muža, jer se upustio u  nemoralnu vezu, prijatelj izdaje kralja, jer ga iz osvete želi ubiti”, no, povrh svega toga Verdi kao i uvijek traži i pronalazi načina da ljubavnu temu i temu izdaje, odnosno zavjereničku temu, kao dva leitmotiva cijele opere poveže i provede kao djelo koje unatoč stalnim i brojnim kontrastima ima svoju karakterističnu boju (tinta musicale) kojom jednako odišu i druge Verdijeve najuspjelije opere.