Onjegin

Onjegin

 

Puškinovo remek-djelo obiluje neočekivanim zapletim međuljudskih odnosa, pa ne čudi da su mnogi umjetnici godinama pronalazili inspiraciju u Evgeniju Onjeginu, među njima i sȃm Čajkovski. Ruski koreograf i pedagog Vasilij Medvedev prvu baletnu verziju Puškinova djela postavio je 1999. godine, no nije posegnuo za opernom glazbom na tu temu, već pomno izabrao djela iz skladateljeva simfonijskog opusa kako bi naglasio oprečnu individualnost protagonista. Nakon praizvedbe u Nacionalnom kazalištu u Pragu, postavljan je u Santa Fe Operi u Sjedinjenim Državama, českom Olomoucu, u estonskom gradu Tartu, Narodnom kazalištu u Bratislav, u Košicama u Slovačkoj te u Łódźu u Poljskoj. Pored toga, fragmenti predstave izvođeni su u različitim prigodama na baletnim gala-večerima u Montrealu, Spoletu, Donjecku, St. Peterburgu, u Japanu, u Bratislavi. Vasilij Medvedev je 2000. za koreografiju Onjegina u Sjedinjenim Državama dobio Pushkin Legacy Ballet Award koju dodjeljuje US Pushkin Legacy, a 2007. i 2014. odlikovan je certifikatom Međunarodne fondacije 'Puškin' za kulturni doprinos i promidžbu humanitarnih ideja Aleksandra Sergejeviča Puškina.

Kao glazbenu podlogu ove baletne drame Medvedev je izabrao ulomke iz različitih djela Petra Iljiča Čajkovskog, iz Prve, Druge i Treće simfonije, Simfonije Manfred, Drugog klavirskog koncerta, fantazije Francesca da Rimini i nekih drugih djela jednog od najvećeg skladatelja romantizma. Libreto baleta prati osnovnu liniju Puškinovog romana u stihovima kojim je jedan od najznačajnijih ruskih književnika u literaturu uveo; kasnije često korišten, prototip suvišnog čovjeka koji zbog društveno-političkih promjena ostaje na marginama društva, propada lišen smisla postojanja. Plemić Evgenij Onjegin navikao na udobnost i besposličarstvo, a život shvaća olako i uslijed toga ostaje bez ljubavi svog života. Suprotnost glavnom liku je plemenita i osjetljiva Tatjana koja elegantno balansira na granici racionalnoga i iracionalnoga, razuma i emocija, burnih fantazija i čistih snova. 

Koreograf i redatelj

Vasilij Medvedev

Glazba

Petar Iljič Čajkovski

Libreto Valerij Modestov 

Dirigent

Veton Marevci

Kostimograf i scenograf

Neven Mihić

Asistent koreografa

Stanislav Fečo

Oblikovatelj svjetla

Srdan Barbarić

Baletni majstori

Albina Rahmatullina, Elena Nikolaeva

Asistentice kostimografa

Maja Peruzović, Antonija Zorić

Glazbena voditeljica

Iryna Nikolenko

Dizajn i izrada tijara

Neven Mihić

Asistentica produkcije Gorenka Žižić Jagar

U predstavi se koriste citati iz djelâ P. I. Čajkovskog:

1. čin

Druga simfonija u c-molu - Finale (4. stavak)

Simfonijska pjesma Manfred - Pastorala

Prva simfonija u g-molu – Adagio cantabile

Scenska glazba iz Snjeguljice

Simfonijska pjesma Manfred – Vivace con spirito (2. stavak)

Allegro iz Suite za dvije flaute i gudače

Drugi klavirski koncert u G-duru – Andante non troppo (solist Zoran Velić)

Treća simfonija u D-duru - 1. stavak

2. čin

Treća Simfonija u D-duru – Andante elegiaco (3. stavak)

Simfonijska fantazija Francesca da Rimini

Meditacija za violinu i orkestar (solo Valter Lovričević)

Treća suita za orkestar – Elegia andantino molto cantabile

Treća simfonija – Finale – allegro con fuoco (5. stavak)

 

Podjela za 16. 5.

Tatjana

Nozomi Miura

Onjegin

Ivan Boiko

Olga

Hazuki Tanase

Lenski

Aaron Kok

Knez Gremin

Lev Šapošnikov

Tatjanin alter ego

Eva Karpilovska 

Seljački ples

2 solo para

Minori Nakayama i Daniel Hoek; Rio Morisawa i Shinichiro Ebe

4 para

Matea Milas i Patrick Blomberg; Alexandra Smelyanskiy i Lien Geslin Vinck; Monica Dinoni i Antonio Escobedo; Tiri Berge i Daniel Širvinski 

   

6 parova

Maja Lončar i Remus Dimache; Ania Bartkowski i Scot Baldie; Svjetlana Dimache i Benedict Lythgoe; Arisa Hirono i Aubin Le Marchand; Irene Tomassetti i Askhatbek Yusupzhanov

Larinski bal

 

Maja Lončar i Scot Baldie; Nikol Marčić i Patrick Blomberg; Arisa Hirono i Askhatbek Yusupzhanov; Tiri Berge i Remus Dimache; Ania Bartkowski i Daniel Hoek; Monica Dinoni i Antonio Escobedo; Svjetlana Dimache i Benedict Lythgoe; Irene Tomassetti i Daniel Širvinski 

Tatjanin san

 

Maja Lončar, Monica Dinoni, Tiri Berge, Arisa Hirono, Nikol Marčić, Minori Nakayama, Svjetlana Dimache, Rio Morisawa, Scot Baldie, Lien Geslin Vinck, Askhatbek Yusupzhanov, Remus Dimache, Shinichiro Ebe, Patrick Blomberg, Antonio Escobedo, Benedict Lythgoe 

Noćni leptiri

Ania Bartkowski, Alexandra Smelyanskiy, Irene Tomassetti, atea Milas

Onjeginova pratnja i sekundanti na dvoboju

Daniel Hoek i Daniel Širvinski

Greminov bal

4 solo para

Ania Bartkowski i Daniel Hoek; Alexandra Smelyanskiy i Patrick Blomberg; Arisa Hirono i Scot Baldie; Matea Milas i Daniel Širvinski

6 parova

Irene Tomassetti i Shinichiro Ebe; Monica Dinoni i Lien Geslin Vinck; Tiri Berge i Askhatbek Yusupzhanov; Minori Nakayama i Antonio Escobedo; Rio Morisawa i Benedict Lythgoe

Preuzimanja