Robi K. / Crvenkapa je mrtva

Robi K. / Crvenkapa je mrtva

Istodobno duhovite, ali i analitične te precizne u seciranju apsurda hrvatske stvarnosti, Ivančićeve kolumne potentan su kazališni materijal za traženje scensko-glazbene forme u stilu splitskog Brechta. Spajajući društveni i teatarski angažman redatelja Kokana Mladenovića stvara se predstava koja će podjednako biti teatarski inventivna, društveno refleksivna i duhovita. 

Robi K, Viktora Ivančića, najpoznatiji devetogodišnjak na našim prostorima, pokušava shvatiti svijet i sebe u njemu u okolnostima koje su krajnje neshvatljive zrelim i formiranim osobama, a kamoli nekome tko u život tek ulazi. 

Njegov uzrast čini ga idealnim lakmusom za čitanje svih devijacija društva, a društvo je škola (sustav direktno povezan s državnim aparatom koji usmjerava nove generacije tamo gdje država hoće), obitelj (kojoj se sistem srušio na glavu i koja u svojoj disfunkcionalnoj funkcionalnosti čini sve da Robi shvati kako živi u neshvatljivo vrijeme). Društvo je Dida sa Šolte, koji živi po drugačijem vrijednosnom sustavu preuzetom iz jednog drugog sistema, koji Robiju otvara alternativni put prema prošlosti, ali ne i prema budućnosti.

Društvo je ulica, Robijeva ekipa, podjednako zbunjena svijetom u koji treba ukoračiti te hendikepirana apsurdom da ništa nije što jest i kako se predstavlja. Društvo je i ljubav, koja nije veličanstveno otkriće ranog puberteta već ima svoj pravila, etničke, socijalne i raznorazne principe koji je čine kompliciranijom nego što inače je.

Robi K, dakle, živi svoje anksiozno djetinjstvo u stalnom grču da je kriv za nešto, a taj se grč prenosi i u snove. Tamo se multiplicira do nevjerojatnih razmjera, a onda se vraća u stvarnost, apsurdniju od monitpajtonskih skečeva.

Robi će učiniti sve da dokaže kako je lojalan, dostojan i "pravi dječak na pravom mjestu", a pokušavajući to upada iz jedne apsurdne situacije u drugu te razotkriva besmislenost, apsurdnost i hipokriziju koje čine njegov svijet. Budimo mu suputnici na tom putu, mi, ostarjeli devetogodišnjaci koji smo jednom zamišljali svijet kao bolji i pošteniji od onoga u kojem sada moramo živjeti.

Kokan Mladenović, redatelj

 

Redatelj

Kokan Mladenović

Dramatizacija Viktor Ivančić, Kokan Mladenović i Karla Leko u suradnji s ansamblom predstave

Dramaturginja

Karla Leko

Scenograf

Filip Triplat

Kostimografkinja

Aleksandra Pecić Mladenović

Glazba

Studio Bozon

Suradnica za scenski pokret

Anja Ostojić

Oblikovatelj svjetla

Branimir Bokan

Oblikovatelj tona Damir Punda
Izvršna producentica Ena Subotić

Inspicijentica

Sonja Dvornik

 

Robi K.

Stipe Jelaska

Tata

Goran Marković

Mama

Petra Kovačić Botić

Dida sa Šolte

Nenad Srdelić

Učiteljica Smilja, Trogrlićka

Katarina Romac

Dino, Dinov tata, Trogrlić Donat Zeko
Kane Šteta, Kanin tata, Kragić Stipe Radoja
Teica, Teicina mama, Kragićka, Crvenkapa Andrea Mladinić

Bešo Tablet, Bešin tata, Bezmalinović, Lovac, Vozač 1, Bagerist 1

Elvis Bošnjak

Flomić Boban, Bobanov tata,Majkl, Barba Mario, Vuk, Vozač 2, Bagerist 2

Mijo Jurišić

Rino Sajla, Rinov Tata, Džordž, Barba Jole, Reporter

Nikša Arčanin

Lovre Direktor, Lovrin tata, Šegvić, fra Ivo, Dinov tata

Zdeslav Čotić

Pederica Sandra, Sandrina mama, Dinova mama, Plazibatka Monika Vuco Carev

Nela Svinjogojstvo, Nelina mama, Domazetka

Tajana Jovanović

Niveska, Niveskina mama, Bezmalinovićka, Reporterka

Anastasija Jankovskaja