U ovom autorskom projektu priča počinje od lika i djela, a potom i nesretne smrti splitskog novinara Vladimira Matijanića. Krenuvši od slučaja smrti koji do danas nije do kraja razjašnjen, predstava preuzima ton posvete Matijanićevu načinu života i, prije svega, odnosu prema vlastitoj profesiji – novinarstvu, ali i njegovoj zagriženosti, ispravnosti, metodičnosti i moralitetu. Samim time iskristalizirat će se i jedna od glavnih tema predstave, globalno važna i aktualna: novinarstvo, odnosno smrt pravoga, istraživačkog novinarstva, novinarstva istine i umijeća pisanja, koje je zamijenjeno senzacionalizmom, površnošću, clickbaitom.
RIJEČ REDATELJA
Predstava je u tri čina; to su tri različita doživljaja istog događaja: smrti Vladimira Matijanića.
Prvi doživljaj je iskren: to je doživljaj smrti voljene osobe; to je, dakle, božanstveni doživljaj smrti pravednika.
Drugi je iluzoran; on je subjektivni doživljaj vlastitog umiranja u trenutcima smrtne agonije. Pogled na njega razotkriva nam kako je i ono najosobnije doživljavanje strukturirano ideologijom, poput nesvjesnog koje strukturira san. Dakle, ideologija je naše nesvjesno.
Treći doživljaj je manipulativni. On je pogled moći na smrt onoga koji tu moć dovodi pod pitanje. U doživljaju moći smrt je roba i mora se marketinški tretirati tako da, ako se već iz nje ne može izvući profit, onda makar da se njome sanira šteta pretrpljena u trgovini interesima.
- Zlatko Paković