“Paković je učinio najviše što teatar može – smrt je preoblikovao u smisao (...) Umješnom i odvažnom Zlatku Pakoviću imamo zahvaliti što je mučnu izvjesnost današnjeg novinarstva kristalizirao u dijagnostičku umjetninu duha vremena.” (lupiga.com)
Smrti dobrog novinara i dobrog čovjeka Vladimira Matijanića Zlatko Paković kazališno pristupa iz tri vizure, raspoređenih u tri kazališna čina. Prvi čin dramska je adaptacija kolumne “Jedan dan domovinske zahvalnosti” Borisa Dežulovića, drugi je doživljaj umirućeg u smrtnoj agoniji je drugi, a u trećem u prvom planu je odnos moći prema smrti onoga koji tu moć dovodi u pitanje.