Program:
W.A. Mozart: DON GIOVANNI – Deh vieni alla finestra...- Serenada Don Giovannija (I. Čikeš – Ivana Kenk – mandolina)
G.Rossini: GUGLIELMO TELL – Uvertira
G. Rossini: IL BARBIERE DI SIVIGLIA – La calunnia – Arija Basilija - I. Čikeš
V. Bellini: NORMA - Casta diva – Arija Norme - L. Kos
G. Verdi: I VESPRI SICILIANI – O tu Palermo – Arija Procide - I. Čikeš
Ch. Gounod: FAUST – O Dieu! Che de bijoux... – Arija Marguerite – L. Kos
G. Verdi: NABUCCO – Vieni, o Levita!...Tu sul labro... - Arija Zaccharie – I. Čikeš
G. Verdi: LA FORZA DEL DESTINO – Or siam soli...e fermo il voto
Duet Leonore i Gvardijana - L. Kos, I. Čikeš
G. Verdi: DON CARLO - Ella giammai m'amo – Arija Filipa – I. Čikeš
G. Verdi: ERNANI – Surta e la notte…Ernani involami…Tutto sprezzo – L. Kos
V. Lisinski: PORIN – Strogi oče na nebesih – Molitva Sveslava – I. Čikeš
Ivica Čikeš (Split, 10. III. 1964.), hrvatski operni pjevač, bas. U rodnom je gradu završio Višu pomorsku školu. Nakon pjevačkog iskustva u klapama i mješovitom zboru crkve Gospe od Zdravlja u Splitu, započinje vokalno školovanje u Glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu. Kraće vrijeme studira pjevanje na splitskom odjelu zagrebačke Muzičke akademije kod Cynthije Hansell-Bakić, a zatim odlazi u Rim i Parmu gdje prima privatne sate od vokalne pedagoginje Maje Sunare i dirigenta Wilhelma Wodnanskog.
Debitirao je nastupom u Mozartovom Requiemu u d-molu u konkatedrali Svetog Petra u Splitu (2. XI. 1989., dir. I. Lipanović), a operni kostim prvi put navlači pjevajući ulogu Markiza D'Obigny u Verdijevoj operi La Traviata (24. X. 1992., dir. I. Lipanović). Uslijedila je Hatzeova opera Adel i Mara (1993., dir. I. Lipanović) u kojoj je nastupio kao Dizdar-aga, a desetljeće i pol kasnije pjevat će i ulogu Starog Vornića u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski" (2009., dir. N. Bareza), eda bi i tu ulogu otpjevao u scenskoj postavi u splitskom HNK (2011., dir. L. Voltolini), pa opet u HNK Zagreb (2017., dir. N. Bareza). Naredna godina značajna je u Čikešovoj karijeri jer nastupa u četiri važne produkcije: ponajprije u hrvatskoj praizvedbi Verdijeve opere I Lombardi alla prima crociata kao Pirro (1994., dir. I. Lipanović), kasnije i u ulozi Ferranda u operi Il Trovatore istog autora (1994., dir. I. Lipanović), a vrlo je značajan i njegov debi na Splitskom ljetu kao Baalov veliki svećenik u operi Nabucco (1. VIII. 1994., dir. I. Lipanović), te odmah potom i kao Egipatski kralj u Aidi (13. VIII. 1994., dir. I. Lipanović). Nakon toga u istim je operama ostvario i glavne basovske role, kad nisu bile premijere: prvo kao Zaccaria u Nabuccu (12. VIII. 1995., dir. Paolo Taricciotti), a doskora i kao Ramfis u Aidi (23. VII. 1996., dir. Antonio Pirolli). Na Splitskom ljetu, u Tvrđavi Gripe, nastupit će i kao Kolumbat u Gotovčevoj operi Mila Gojsalića (1995., dir. N. Bareza), te kao Prvi Nazarenac u operi Salomè Richarda Straussa na Peristilu (1996., dir. I. Lipanović). U daljnjem radu uslijedili su naslovi iz inih italskih djela, pa je isprva pjevao ulogu Timura u Puccinijevoj Turandot (1997., dir. Massimo de Bernart) i ubrzo Selima u Rossinijevoj Il Turco in Italia (1998., dir. N. Bareza).
Godinu dana kasnije nastupit će u prvoj svojoj praizvedbi opere: bit će to Judita Frane Paraća s kojom je otvoreno Splitsko ljeto u kazališnoj kući (2000., dir. N. Bareza, red. P. Selem). Na praizvedbi je pjevao manju ulogu Eliakima, a kasnije i ulogu Oloferna: najprije u HNK na Rijeci (2006., dir. N. Matošević), a potom s istom dirigenticom i u Splitu (2009.). Pjevao je i na praizvedbi još jednog djela nacionalne operistike: bila je to opera Casanova u Istri Alfija Kabilja na pozornici kazališta "Ivan pl. Zajc" na Rijeci (2009., dir. I. Lipanović).
Ususret 100. obljetnici Verdijeve smrti nastupa u HNK Split kao Sparafucile u Rigolettu (2000., dir. N. Bareza), a u sklopu splitskog obilježavanja rečenog jubileja briljira kao Attila u istoimenoj operi na Peristilu, što je ujedno bila i hrvatska praizvedba samog djela (2001., dir. N. Bareza). U to vrijeme je s istim dirigentom i Escamillo u Bizetovoj Carmen (2000.), te Gazda Marko u Gotovčevoj operi Ero s onoga svijeta (2001.). Na splitskoj pozornici slijedi uloga Tiresije u operi-oratoriju Oedipus Rex Stravinskog na Peristilu (2002., dir. N. Bareza), pa onda u sezoni Dulcamare u Donizettijevoj operi L'Elisir d'amore (2002., dir. V. Šutej) i Upravitelja u Massenetovom djelu Werther (2003., dir. L. Castriota Skanderbeg). Zatim slijedi nekoliko važnih i velikih uloga na Splitskom ljetu, počevši od Orovesa u Bellinijevoj Normi (2004., dir. I. Lipanović), preko naslovne uloge u Mozartovoj operi Don Giovanni (2006., dir. P. Dešpalj), Ferranda u operi Il Trovatore na Tvrđavi Gripe (2007., dir. I. Lipanović), Filippa II. u Verdijevoj operi Don Carlo na Peristilu (2008., dir. I. Repušić), te Lodovica u Verdijevom Otellu (2010.) i Alvisea Badoera u Ponchiellijevom remek-djelu La Gioconda (2011.), obje potonje na Prokurativi i pod ravnanjem maestra Bareze.
Za to je vrijeme, u zimskoj sezoni, nanizao impozantnu nisku uloga u kazališnoj kući HNK Split, krenuvši s ulogom Kneza Gremina u operi Evgenij Onjegin Čajkovskog (2005., dir. I. Repušić), te, uz Attilu, stvorivši svoj novi klimaks ulogom Waltera u Verdijevoj operi Luisa Miller (2005., dir. I. Lipanović). Potom slijedi važna rola domaće operistike, Sulejman iz Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinjski (2006., dir. H. Zlodre) i Jacopo Fiesco u operi Simon Boccanegra Verdija (2006., dir. I. Repušić), te debi kao Raimondo Bidebent u Donizettijevoj kajdanci Lucia di Lammermoor (2007., dir. I. Repušić).
Domaćim naslovima vratio se ulogom Tome Sale u opereti Spli'ski akvarel Ive Tijardovića (2008., dir. I. Lipanović), nakon čega je svojoj već bogatoj karijeri pridodao uloge Don Basilija iz Rossinijeve opere Il Barbiere di Siviglia (2009., dir. I. Repušić) i Banca u Verdijevom Macbethu (2010., dir. I. Lipanović). Kao vjerni Verdijev interpret, Čikeš će u svoju karijeru doskora upisati i ulogu Giovannija da Procide iz opere Sicilijanska večernja (koncertna izvedba, 2013., dir. I. Lipanović), te će s istim dirigentom nastupiti kao Don Ruy Gomez De Silva u scenskoj izvedbi Ernanija (2016.), Padre Guardiano u La Forze del destino (2017.), Sparafucile u Rigolettu na Peristilu (2019.), te kao Pagano u operi I Lombardi alla prima crociata (2020.), također na carskom pločniku u okviru Splitskog ljeta. Na pozornici matične kazališne kuće u Splitu ostvarit će izniman uspjeh tumačeći naslovnu ulogu u operi Mefistofele Arriga Boita (2014., dir. N. Bareza).
Na pozornicama izvan Splita Čikeš je također ostvario impozantan broj uloga: bilo da osvaja nove, ili, da nastupa u ulogama koje je već prije nastudirao i pjevao. Redaju se tako: Don Ruy Gomez de Silva (Ernani, Verdi, Zagreb, 2001., koncertno u KD "Vatroslav Lisinski"), Padre Guardiano (La Forza del destino, Verdi, Zagreb, 2001. i potom Rijeka, 2011.), Zaccaria (Nabucco, Verdi, Zagreb, 2001. i Rijeka, 2006.), Filip II. i Veliki inkvizitor (Don Carlo, Verdi, Rijeka, 2001. i Zagreb, 2017.), Pimen (Boris Godunov, Musorgski, Zagreb, 2002.), Grof Rodolfo (La Sonnambula, Bellini, Osijek, 2002.), Ban Zaruba (Petar Svačić, Gotovac, Miljevci/Drinovci, 2002.), Sveslav (Porin, Lisinski, Zagreb, 2003.), Don Basilio (Il Barbiere di Siviglia, Zagreb, 2006.), Alvise Badoero (La Gioconda, Ponchielli, Rijeka, 2007.), Gazda Marko (Ero s onoga svijeta, Rijeka, 2007., pa Zagreb, 2015.), Frano Dražić (Ekvinocij, Brkanović, Zagreb, 2008., koncertno, pa scenski u HNK Zagreb, 2015.), Kizlar-aga (Sunčanica, Papandopulo, Rijeka, 2008.), Alidoro (Cenerentola, Rossini, Zagreb, 2009.), Oroveso (Norma, Bellini, Zagreb, 2010.), Sulejman (Nikola Šubić Zrinjski, Zajc, Zagreb, 2010.), Zaccaria (Nabucco, Verdi, HNK Osijek), Ramfis (Aida, Verdi, Zagreb, 2013.), Knez Gremin (Evgenij Onjegin, Čajkovski, Zagreb, 2014.), Don Bartolo (Le Nozze di Figaro, Mozart, Verdi, 2016.).
Posebno važan nastup Čikeš je zabilježio u Teatru Comunale u Bolonji, kad je u ulozi Starog Židova sudjelovao u produkciji Saint-Saënsove opere Samson et Dalila (2008.), gdje mu je dirigent bio Eliahu Inbal, a pjevački partner proslavljeni tenor José Cura. U Teatru Politeama u Lecceu na jugu Italije gostovao je kao Escamillo u Bizetovoj Carmen (2012.), dok je u Sofiji u Bugarskoj bio Filipp II. u Verdijevoj operi Don Carlo. U Slovenskom narodnom gledališču u Ljubljani nastupio je kao Zaccaria u Verdijevom Nabuccu (2012.), a u Narodnom pozorištu u Sarajevu kao Pintorović beg u operi Hasanaginica Asima Horozića (2000.). U glasovitom Carnegie Hallu u New Yorku sudjelovao je u produkciji Verdijeva oratorija Messa da Requiem (15. 4. 2013.).
I kao oratorijski pjevač Čikeš je nanizao lijepu kolajnu uloga: Mozart: Requiem u d-molu (Konkatedrala Svetog Petra, Split, 1989.., dir. I. Lipanović), Bobić: Kralj Tomislav (uloga: Arpad, HNK Split, 1996., dir. I. Lipanović), Sunko: Zlato Gospine milosti (Crkva Gospe Sinjske, Sinj, 2009., dir. V. Sunko), Papandopulo: Muka Gospodina našega Isukrsta (uloga: Pilat, 2001., dir. V. Sunko, snimljeno na CD-u, 1998.), J. S. Bach: Kaffee Kantate (HNK Split, 2000., dir. N. Bareza), Verdi: Messa da Requiem (Peristil, Split, 2001., dir. N. Bareza), Fauré: Messe de Requiem (HNK Split, 2001., dir. H. Zlodre), Beethoven: Deveta simfonija (KD "Vatroslav Lisinski", Zagreb, 2004., dir. V. Šutej), Bajamonti: Prijenos Svetog Dujma (uloga: Severus, Peristil, Split, dir. P. Dešpalj), Beethoven: Missa solemnis (KD "Vatroslav Lisinski", Zagreb, 2004., dir. V. Kranjčević).
Nagrade:
"Judita", dnevnika Slobodna Dalmacija, za tumačenje naslovne uloge u Verdijevoj operi Attila i basovsku ulogu u oratoriju Messa da Requiem istog skladatelja (2001.)
"Milka Trnina", Hrvatskog udruženja glazbenih umjetnika, za tumačenje naslovne uloge u Verdijevoj operi Attila (2002.)
"Ante Marušić, HNK Split, za tumačenje uloge Waltera u Verdjevoj operi Luisa Miller (2005.); drugi put za tumačenje naslovne uloge u Boitovoj operi Mefistofele (2014.)
"Milan Pihler", HNK "Ivan pl. Zajc" na Rijeci, za najbolje ostvarenu mušku ulogu u opernom programu u sezonama 2006./2007. i 2007./2008. za uloge Oloferna u operi Judita Frane Paraća, ulogu Gazde Marka u operi Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca i ulogu Don Basilija u operi Il Barbiere di Siviglia Gioacchina Rossinija
"Vladimir Ruždjak", HNK Zagreb, za tumačenje uloge Zaccaria u Verdijevoj operi Nabucco (2011.)
"Nagrada hrvatskog glumišta", za tumačenje naslovne uloge u operi Mefistofele Arriga Boita (2014.)
"Nagrada Županije splitsko-dalmatinske", za izniman doprinos splitskoj opernoj sceni (2019.).
Lana Kos rođena je 1984. godine u Varaždinu. Pjevanje je učila na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Sa samo sedamnaest godina debitirala je u ulozi Kraljice noći u Mozartovoj Čarobnoj fruli u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Zbog specifične boje glasa, raspona od tri oktave te lakoće i suverenosti pjevanja, njezin veliki pjevački potencijal odmah je došao do izražaja, a prepoznao ga je i veliki Mstislav Rostropovič, angažiravši je za ulogu Nataše Rostove u operi Rat i mir Sergeja Prokofjeva u moskovskom Boljšoj teatru. Njezin je talent još dodatno procvao radom s renomiranom vokalnom pedagoginjom Ljudmilom Ivanovom.
Godine 2006. postala je najmlađa solistica u povijesti Bavarske državne opere u Münchenu, gdje je tijekom četiri godine interpretirala niz uloga pod vodstvom najuglednijih svjetskih dirigenata kao što su Kent Nagano, Marco Armiliato, Nicola Luisotti, Julian Kovatchev, Fabio Luisi, Kirill Petrenko, Daniele Gatti i mnogi drugi. Godine 2008. pjevala je glavnu ulogu u Janáčekovoj operi Lukava mala lisica u Izraelskoj operi u Tel Avivu te je nastupila kao Madame Cortese u Rossinijevoj operi Putovanje u Reims na Opernom festivalu u Wexfordu. Godinu dana kasnije započinje suradnju sa Slovenskim narodnim kazalištem u Mariboru gdje debitira u ulozi Violette Valéry u Verdijevoj Traviati te, kao prva solistica, ostvaruje velike uloge: ulogu Mimì u La Bohème pod vodstvom Marka Letonje u režiji Janusza Kice, i Juliette u operi Roméo et Juliette, u režiji Damira Zlatara Freya, pod dirigentskim vodstvom Benjamina Pionniera. Za naslovnu ulogu u Donizettijevoj operi Lucía di Lammermoor, (dirigent: Nikša Bareza, režija: Damir Zlatar Frey) ostvarenu u HNK-u Ivana pl. Zajca iz Rijeke 2011. godine osvaja Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji iznimnog ostvarenja mladih umjetnika do 30 godina.
Međunarodna karijera Lane Kos doživjela je novi uzlet 2011. godine, ulogom Violette Valéry koju je pjevala na Festivalu Arena di Verona pod vodstvom dirigenta Carla Rizzija, u režiji slavnog argentinskog redatelja Huga de Ane, s kojim je surađivala i tijekom svog debija u istoj operi u Mariboru. Sljedeće godine ulogu Violette ostvaruje i u Teatro Massimo u Palermu uz dirigenta Brunu Bartolettija i redatelja Henninga Brockhausa. Iste godine pjeva ulogu Micaële na Izraelskom opernom festivalu u Masadi pod ravnanjem Daniela Orena, u režiji Giancarla del Monaca, te Manon u operi Manon Lescaut Giacoma Puccinija u Grčkoj državnoj operi u Ateni, također u režiji Giancarla del Monaca. S ansamblom veronske Arene nastupa na koncertima u Nürnbergu i Münchenu, kao i na velikom koncertu u Macerati, kojim je obilježena trideseta godišnjica smrti velikog tenora Marija del Monaca.
U idućim godinama Lana Kos niže brojne uspjehe nastupima na svjetskim pozornicama. Među njima valja istaknuti ulogu Desdemone u Pekinškoj operi 2013. godine, uloge Verdijeve Violette u Tel Avivu u režiji Andreia Žagarsa pod dirigentskim vodstvom Davida Sterna. U istoj ulozi ponovno u veronskoj Areni, u režiji Huga de Ane te pod ravnanjem Andree Battistonija, te u kineskom gradu Guangzhou u produkciji Covent Gardena, pod ravanjem Daniela Orena. Godine 2014. debitirala je u ulozi Luise Miller, u istoimenoj operi Giuseppea Verdija u Lausannei. Zapažen je i njezin nastup u ulozi Desdemone u Teatro Massimo u Palermu uz maestra Renata Palumba, zatim uloga Micaële u São Paulu u Brazilu te uloga Giuliette u veronskoj Areni uz tenora Vittorija Grigola. Iste, 2014. godine, uz Željka Lučića pjeva na svečanom koncertu zatvaranja 65. Dubrovačkih ljetnih igara, a sljedeće godine ponovno nastupa kao Desdemona u São Paulu te kao Violetta u Kraljevskoj operi u Stockholmu.
Na festivalu u Avenchesu nastupa u ulozi Rosine u Seviljskom brijaču Gioachina Rossinija, u Palermu u operi La Bohème Giacoma Puccinija u ulozi Musette te u istoj operi u ulozi Mimì u Operi Naples na Floridi. U Pekingu nastupa kao Donna Anna u Mozartovoj operi Don Giovanni. Godine 2016. ostvaruje ulogu Elvire u operi Ernani G. Verdija pod dirigentskim vodstvom Ive Lipanovića, u režiji Giancarla del Monaca, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu za što je i nagrađena Nagradom hrvatskog glumišta za najbolje operno ostvarenje. Iste godine ponovno pjeva ulogu Verdijeve Luise Miller uz slavnog baritona Lea Nuccija, pod ravnanjem maestra Jamesa Conlona.
Godine 2017. Lana Kos debitira u dvije uloge - u ulozi Marguerite u operi Faust Charlesa Gounoda u Gradskoj operi u Vilniusu, te kao Liù u operi Turandot Giacoma Puccinija na jubilarnom, tridesetom Međunarodnom glazbenom festivalu u Makau (Kina). Sljedeće godine Lana Kos debitira u ulozi Leonore u Verdijevom Trubaduru u Centru umjetnosti u Seulu (Seoul Arts Center). Ulogu Leonore otpjevat će iste sezone i u više od petnaest predstava u Operi u Grazu. Tijekom 2018. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu nastupa u Verdijevom Rekvijemu, a u Teatro Petruzzelli u Bariju, kao i u kazalištu Carlo Felice u Genovi ponovno ostvaruje ulogu Violette. Nastupa i u operi Trubadur u Bernu. Na festivalu Torre del Lago Puccini nastupa u operi La Bohème u ulozi Musette te u operi Turandot kao Liù. 2019. je godine nastupila u ulozi Mimì u La Bohème u kazalištu San Carlo u Napulju i kao Juliette u Gounodovoj operi Roméo et Juliette u Düsseldorfu. Lana Kos ponovno ostvaruje veliki uspjeh u veronskoj Areni u ulogama Violette Valéry u Traviati te u ulozi Micaële u Bizetovoj Carmen. Gostovala je u Danskoj u izvedbi Rekvijema Giuseppea Verdija, kao i u ulozi Violette u Kraljevskoj operi u Stockholmu, a nedavno je ostvarila i svoj debi u ulozi Cio Cio San u operi Madama Butterfly Giacoma Puccinija u Bernu.
Tijekom 2020. godine Lana Kos nastupa u ulozi Alice u Verdijevom Falstaffu u kazalištu Petruzzelli u Bariju, u ulozi Violette Valéry u madridskom Teatru Real te debitira u ulozi Norme u istoimenoj operi Vincenza Bellinija u Bernu.