Klasik klasicizma i klasik egzistencijalizma, oba zapitana nad sudbinom svijeta i ljudskog bivanja u areni nesmiljene borbe za vlast i moć, u postmodernoj dramaturškoj obradi oživljuju zajedno u čudesno svečanom prostoru Galerije Meštrović, stvorene za uzvišenost. U formi kazališta u kazalištu, gdje vladar Kaligula, preuzimajući ulogu Britanika, igra predstavu za svoje podanike, istovremeno se okrutno poigravajući s njima, kazalište se potvrđuje kao savjest svijeta i vremena. Predstava balansira na tankoj liniji koja dijeli fikciju od stvarnosti, a inkorporirajući poznate klasične tekstove, stvara suigru dva „luda“ diktatora, čime nas suočava s fascinantnom snagom i repetitivnošću povijesti, ali i univerzalnošću kazališne umjetnosti.