Nima vaki testamenta

Nima vaki testamenta

Ljubo Stipišić posvetio je život delmatskoj grudi povišću pritrujenom, očuvanju izvorne dalmatinske pisme koju je dopratio do vrata UNESCO-a, ali i ovdašnje riči, misli, načina života. Svojim je kapitalnim životnim djelom Animom Delmaticom zanavik spasio od zaborava duh ovog puka kojeg je štovao i volio. Opus Ljube Stipišića svojevrsna je narodska povist ovoga podneblja zapisana stihovima, riječima, notama i bojama.

Monografija, suprotno stereotipima sličnih izdanja posvećenih jednom umjetniku, nije zamišljena kao monumentalna kompilacija njegovih najvrjednijih djela s izabranim stručnim recenzijama koje su tek kao prilog (žunta) smještene na kraju bogatog životopisa karizmatičnog i renesansnog čovjeka. Intrigantnom tekstu pisanom fluidnim i razumljivim stilom dominira pripovjedačka nit autorice Herci Ganza koja bogatu kronologiju dinamizira brojnim i raznovrsnim reflektorima sjećanja i emocija Ljubine obitelji, prijatelja i suradnika, zasebnim pričama, anegdotama, osvrtima te zapisima iz stručnih i novinskih tekstova i tako gradi cjelovitu sliku svestranog genija Delmate. Knjiga je zamišljena kao monografija enciklopedijskoga formata na 360 stranica, a podijeljena je na 8 tematskih cjelina. Većinu knjige, prvih šest poglavlja, kronološki predstavlja Delmatin životopis od hvarskih korijena i djetinjstva, toplih obiteljskih priča preko zova muza koje su ga od pravnih nauka odvele u svijet umjetnosti kojoj je ostao predan cijeloga života. Sedmi dio knjige obuhvaća aktivnosti Delmati u čast organizirane post mortem, dok u posljednjem poglavlju donosimo već spomenuti pregled njegovog djelovanja po umjetničkim opusima dajući uvid za daljnje istraživanje i iščitavanje svima koje će Ljubo Stipišić Delmata potaknuti i infetati svojim unikatnim testamentom.

Posebnu privlačnost knjizi daje bogati grafički dizajn grafičke urednice Tanje Stipišić s dvjestotinjak fotografija  i 130 raznih grafičkih sadržaja (dokumenata, memorabilija osobne vrijednosti, artefakata, faksimila notnih zapisa i rukopisa, naslovnica knjiga, omota nosača zvuka) te 50-ak reprodukcija Stipišićevih umjetničkih slika.

**

Knjiga je uravnoteženi narativ, koji iako satkan od mnogoglasja onih koji su poznavali Ljubu Stipišića u različitim razdobljima njegova života, ipak nije „razbijena“ na dijelove od kojih je sastavljena. Ta je dokumentirana priča o Ljubi Stipišiću tako znalački „otkana u jednom komadu“ da se blagonaklonu čitatelju mjestimice može učiniti da je zapravo „izašao iz teksta“ i na njegovim rubovima osluhnuo suptilne vibracije struna ne samo tuđih, već i vlastitih sjećanja na Ljubu Stipišića.(…) Čini se naime da ta knjiga želi biti prije svega mjesto susreta sa samim Ljubom Stipišićem, njegovoj „prekopražnosti“ usprkos. Tom dojmu zasigurno pridonose i naslovi pojedinih odjeljaka koji su protkani prepoznatljivim arhaizmima Ljube Stipišića. Baš ti arhaizmi kao da ga uvijek iznova prizivaju.

Iz recenzije:

 izv. prof. dr. sc. Daniel Miščin

Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu