Svaka je opera, pa čak i ona koja se smatra vrhuncem bel canto tradicije poput Norme, uvijek više i od spektakularnih arija i od melodijske inventivnosti. Ako to vrijedi čak i za Bellinijevu Normu koja ponajviše počiva upravo na tim dvjema vrijednostima, onda je to pouzdan znak da ona posjeduje i mnoge druge dimenzije koje je na svjetskim pozornicama ostavljaju i nakon gotovo 190 godina od milanske praizvedbe.

Trubadur je djelo herojske patetike i neutažive žudnje za osvetom, opera bogatog neposrednog djelovanja ritma u kojoj se očituje sva sintetička moć Verdijeve glazbe koja ostvaruje organsku povezanost i daje zajednički stilski okvir heterogenosti scenskih slika.