Trubadur

Trubadur

Verdi je iz više nego zamršenog libreta izvukao upravo ono do čega mu je tada bilo najviše stalo - markantno ocrtane likove i napete dramske situacije – pa upravo zato, čak 165 godina od nastanka opere, govoriimo o njoj (uz Rigoletta i Traviatu) kao o ključnom mjestu njegove romantične trilogije.

Verdijeva Trubadura premijerno u Splitu u kazališnoj sezoni nije bilo još od 1994, a na Splitskom ljetu od 2007. Eto sjajne prilike poznavateljima ovih izvedbi da usporede nekadašnje pjevačke kreacije s današnjima, a mladoj generaciji da vide i čuju kako izgleda jedno klasicno postavljanje opere puno glumackih kreacija scenskog spektakla,borbi ljubavi i strasti Verdijeva Trubadura pod ravnanjem maestra Harija Zlodre i u režiji Roberta Boškovića.

 

Verdijev Trubadur kao ishodište  trajne fascinacije

Prvi susret s Trubadurom imao sam još kao dvanaestogodišnji dječak i od tada sam trajno opčinjen Zborom Cigana, a naravno i Verdijem, meni jednim od najdražih autora uopće, čije mi je djelo režirati i iznimna čast i velika odgovornost.

Radnja Trubadura odvija se u španjolskoj pokrajini Aragon u petnaestom stoljeću te dočarava njen snažan misticizam, žestoke temperamente i uskovitlane strasti protkane glazbom čudesne ljepote, divlje energije i vokalnih dionica ispunjenih plamtećim osjećajima.

Zaplet se temelji na suparništvu grofa od Lune i pobunjenika Manrica koji se natječu u pridobivanju naklonosti plemkinje Leonore. Glavni pokretački elementi opere su romantična ljubav, ljubomora i osvetoljubivost. Opera je iznimno tragična i prepuna smrti, što dodatno pojačava njen mračni i tajanstveni romantizam. Zbog same činjenice da je sve tako mračno, temelj moje režije i uplitanja u dramaturgiju odnos je Azucene prema majci, odnosno nit koju Azucena teško prekida s pokojnom majkom, oživjavajući je kao neku vrstu zemaljskog duha. Njihova povezanost utječe na cijelu radnju opere, pa je priča o njima prikazana putem mappinga i holograma, koji operi utiskuju snažan, čak  spektakularan vizualni dojam.

Libretto je nastao po istoimenoj drami slavnog španjolskog  romantičara Gutierreza. Problemi koji su nastajali prilikom izrade libretta uglavnom su se sastojali u Verdijevom nastojanju da zadrži i očuva svu zamršenost priče. Autorski tim Trubadura po prvi put u to vrijeme u operu dovodi romsku manjinu prikazujući sam čin njihova hapšenja te odvođenja u tamnicu grofa Lune, a budući da kroz cijelu operu pratimo njihovu sudbinu, to me navelo da produbim režiju njihova ugnjetavanja i mučenja.

Nadalje, radnju opere zgusnuo sam u samo 48 sati te tako sve scene povezao da se međusobno pretapaju.  Time sam dobio bržu protočnost likova i priliku da pojačam odnose Manrica i Leonore, Azucene i njene majke, kao i svih likova što sukcesivno promiču kroz sva četiri čina, od kojih mnogi svoje odnose snažne fizičke privlačnosti brkaju s pravom i istinskom ljubavlju. 

“Mi vendica!! ” glavni je Azucenin motiv, ali ujedno i glavni motiv opere koji natkriljuje sva zbivanja. On pomaže da razradimo sve likove i radnju, jer Manrica vidimo kao jednog mladog i preponosnog mladića, Leonoru kao naivnu i zaljubljenu plemkinju, grofa Lunu kao osvetoljubivog i psiholabilnog..., ali svih na kraju izmanipulira Azucena kojoj su oni tek lutke na koncu da bi osvetila svoju majku. A činjenicom da ni jedan lik ove opere nije u stanju oprostiti, već su svi opsjednuti prošlošću, oni manipulaciji samo pridonose i proizvode nove smrti.

Verdi piše jednoj prijateljici: ''Ljudi kažu da je opera pretužna, i da je u njoj previše smrti. Ali smrt je sve što postoji u životu. Što drugo sadrži život?'' 

Greške koje likovi u operi rade i posljedice koje te radnju uzrokuju vidljive su i danas, u našem vremenu. Zato bih volio kad bi se publika nakon opere zapitala koliko uopće jedni druge slušamo i volimo, iskreno i do kraja?

Trudeći se da uz pomoć genijalne Verdijeve glazbene misli zađem u najskrovitije kutke ljudske duše i raspoloživim redateljskim sredstvima izrazim sve dvojbe, strahove i unutarnje sukobe od kojih je sazdan čovjek, što mi preostaje nego nadati se da će ta verdijanska iskra zahvatiti pa i zapaliti svih: jednako soliste kao i ansamble,  sav zbor, cijeli orkestar i naravno Vas, publiku, kao sudca i su-dionika svake potrage za glazbeno-scenskim vrhuncima.

Robert Bošković

Dirigent

Hari Zlodre

Redatelj

Robert Bošković

Scenografkinja

Vesna Režić

Kostimografkinja

Duška Nešić Dražić

Koreograf

Igor Kirov

Zborovođa

Frane Kuss

Oblikovatelj svjetla

Srđan Barbarić

Koreograf za borbe i mačevanje

Alen Čelić

3d mapping, hologrami i projekcije

Matej Bodrušić

Suradnica redatelja

Jelena Bosančić

Asistent dirigenta

Jure Bučević

 

 

Koncertni majstor

Valter Lovričević

Korepetitorice

Ana Šabašov, Tetjana Borchagivska

Inspicijent

Mark Anton Gančević

Šaptačica

Irina Padovan

Suradnik kostimografkinje Mladen Radovniković
Suradnica scenografkinje Nikolina Kuzmić
Suradnica koreografa Korana Bilan

Leonora

Daniela Schillaci (10, 13. i 15. 11), Antonija Teskera (17. 11, 3. i 5. 12)

Azucena, Ciganka

Terezija Kusanović (10, 13. i 15. 11, 3.12), Žana Marendić Bučević (17. 11), Irena Parlov (5.12), Stefani Findik (studijska uloga)

Manrico

Ivan Momirov (10, 13. i 15. 11), Bože Jurić Pešić (17. 11, 3. i 5. 12)

Grof Luna

Jure Počkaj (10, 13, 15. i 17. 11), Marko Lasić (3. i 5. 12)

Ferrando

Ivica Čikeš (10, 13. i 15. 11), Mate Akrap (17. 11, 3. i 5. 12), Joško Tranfić (studijska Uloga)

Ines

Bjanka Ivas (10, 13. i 15. 11, 3.12), Ivona Bosančić Lasić ((17. 11. i 5. 12)

Ruiz

Špiro Boban (10. i 15. 11, 3.12), Vinko Maroević (13. i 17. 11, 5.12)

Glasnik

Zdeslav Petrašić

Stari Ciganin

Tonči Banov

Azucenina majka Radoslava Mrkšić
Duh Azucenine majke Uršula Najev*,Slavena Verić*,Ana Babić

Orkestar, Zbor i Balet HNK Split

Manricova vojska

Konstantin Haag *, Maro Drobnić *, Ante Milić, Lovre Kondža*, Luka Šatar*, Stipe Jelaska*

Lunina vojska

Matija Grabić*, Luka Čerjan, Marin Tudor, Ivan Baranović, Petar Salečić*

 

*Studentice i studenti Umjetničke akademije u Splitu

Iz medija