ŽENE I ISTINA

Usred mahnitog kovitlanja svijeta u kojem je čovjek odavno pobijedio zvijeri, a grozničavo, gotovo očajnički, pokušava živjeti i svjedočiti krepost, umjetnost je postala ravna utopiji izgovorenoj u Čehovljevu Višnjiku: “Čovječanstvo korača naprijed usavršavajući svoje snage. Sve ono, što mu je sada nepristupačno, jednom će mu postati blisko, shvatljivo, samo eto treba raditi, iz svih sila pomagati onima, koji traže istinu.“ Suvremenost je dokinula utopije, one su iščezle, postale nemoguće. A umjetnost je moguća, mora biti moguća, ona je nasušno potrebna! Zajedno sa svim našim duhovnim pregnućima i poduzetništvom koje nam omogućuje materijalnu egzistenciju, bez nje bismo se sveli na razinu besprizornosti. A zadaća je kazališta uprizoriti, uprizoriti istinu. Kroz njegovu povijest, istinu na pozornici svjedočili su neprilagođeni i drugačiji, junaci i antijunaci, a među njima vrlo često junakinje i antijunakinje. Stoga ćemo na našoj pozornici svjedočiti istini kakvu nam posreduju i nevjerna gospođa Orada i genijalna Clara Schumann i Verdijeve snažne Leonora i Preziosilla i nepoduzetna Ljubov Andrejevna Ranjevska i goropadna Caterina i žene mitske Atlantide i krhka balerina Medora. Posredovat će nam istinu o ljubavi, vjeri, vjernosti, politici, bogatstvu i uboštvu, porazu i pobjedi - o zagonetci našeg postojanja, kako je postavlja isti onaj antijunak iz Višnjika: “Tko zna? I što to znači - umrijeti? Može biti da čovjek ima stotinu osjetila, a smrću se gubi samo pet njih, koje poznajemo, a ostalih devedeset i pet ostaju živi.“

Goran Golovko, intendant HNK Split